Godina dana samostalnog poslovanja

piše: Jelena Čevra 23.05.2019

Samo je promjena stalna. Vjerujem da trebamo biti otvoreni i prepustiti se životu, ići u smjeru svog najvećeg rasta i razvoja. Hoće li moja budućnost dugoročno biti vezana za Hrvatsku i za moju tvrtku? Ne znam. Ni ne trebam znati.

Iako je moja tvrtka registrirana tek u listopadu 2018., rekla sam si da ću 1. lipnja uzeti kao rođendan svog poduzetničkog djelovanja jer je lipanj bio mjesec u kojem je nastala ideja, potom odluka, a kažu da kad donesemo odluku cijeli svemir se pokrene da nam je pomogne ostvariti.

U lipnju 2018. sam još uvijek bila zaposlena, ali ključni trenutak je bio kada sam odlučila da ću uz taj posao pronaći još nešto dodatno. Potez koji sam napravila bio je taj da sam nekoliko poznanika poslala viber poruku da bi htjela raditi nešto honorarno, ako znaju za nešto neka mi jave. I tad se dogodio pravi bum. Dobila sam mnoge ponude: nekome je trebalo voditi društvene mreže, nekome pomoći s organizacijom eventa, netko je trebao operativne PR usluge, netko drugi PR savjetovanje. Sve sam s radošću prihvaćala i zatekla sam se u jednom trenutku da radim od ranog jutra do ponoći, da jednom “klijentu” odgovaram na mail, a s drugim paralelno telefoniram, da sam na jednom sastanku, pa na drugom, trećem itd.

Uskoro sam se susrela s pitanjem kako to naplaćivati. Ugovor o djelu mi je bio neprihvatljiva opcija. I u tom sam trenutku imala kraj sebe nekoga tko mi je rekao: Pa zašto ne bih pokrenula svoju tvrtku?

Povlačenje sredstava od HZZ-a

Cijeli grad je bio oblijepljen plakatima Zaposli se u Hrvatskoj, proguglala sam i odlučila pokušati dobiti sredstva.

Što se tiče samog povlačenja sredstava, mogu reći da je sve to dosta jednostavno, ali se potrebno opskrbiti velikim strpljenjem. HZZ je toliko spor da jednu najbanalniju stvar – “riješit će u roku 30 dana”. Nije mi bilo jasno zašto im treba 30 dana za to, ali što sad. Nema druge opcije nego čekati. Pa se tih 30 pretvori u 45, a u tom vremenu sam već tri puta odustala od svega pa se opet predomislila. Naposljetku, dobila sam sredstva koja su mi dobro došla u samome startu.

Osnivanje tvrtke

Navodno traje tri tjedna, meni je trajalo skoro pet tjedana.

Puno papirologije, pečata i biljega, hodanja iz institucije u instituciju. U najgorem sjećanju mi je ostala prijava na mirovinsko, pri samom kraju procesa. Dan mi je bio, sam po sebi, naporan i kad sam došla prvo su me poslali u Narodne novine po nekakve obrasce, pa sam hodala 10 minuta po kiši kao i bakica koja je bila na redu ispred mene. Kad je bakica došla tamo nije znala točno objasniti koji obrazac joj treba pa se cijela drama stvorila. Koje maltretiranje. Kad sam dobila sve obrasce i razgrnula ih po stolu da ispunim – nije mi bilo dobro. Od silne frustracije nisam pola toga shvatila, što trebam gdje napisati. Baš neki očajan osjećaj. Dok cura na šalteru pored mene govori:  Htjela bih zatvoriti svoj obrt jer dečko i ja selimo u Švedsku. Pomislila sam: Bravo, pametna cura. Pa su me s mirovinskog poslali da se prijavim na zdravstveno. Vozila po najvećoj gužvi, parking jedva našla 2 km od zgrade. Da bi mi rekli: Pa niste trebali dolaziti jer to ide automatski, već ste u sustavu. Ne znam zašto su vas poslali. Sve što bih rekla o tom danu malo je.

Dobar računovođa

Imala sam sreću da sam našla zaista odličnog računovođu jer na početku ne bih znala gdje sam bez njega. Sve mi je objašnjavao kao djetetu. I dalje pola nisam razumjela, ali nema veze. On brine o tome da ni jednu lipu državi ne propustim platiti.

Sve u svemu

Samo je promjena stalna. Vjerujem da trebamo biti otvoreni i prepustiti se životu, ići u smjeru ostvarenja svoje svrhe, koja se s vremenom može mijenjati. Hoće li moja budućnost dugoročno biti vezana za Hrvatsku i za moju tvrtku? Ne znam. Ni ne trebam znati. Sad sam tu, radim od doma, posao koji obožavam, krećem se po sastancima. Imam odlične klijente i dajem sve od sebe jer njihov uspjeh je moj uspjeh.

Živiš li svoj san?

Kad bih išla na svoj bivši posao u susjednom kvartu je stajao grafit na kojem piše: Živiš li svoj san? Svaki put kad sam prošla i vidjela ga iskreno bih sebi rekla: Ne, ne živim. Dobro je sve ovo što imam, ali to nije moj san.

Iduće pitanje koje sam si postavila bilo je: Jesi li dovoljno hrabra da kreneš u tom smjeru… Evo, nakon godinu dana mogu reći da živim svoj san. Sretna sam i zahvalna. Iz moje perspektive samostalno poslovanje je sloboda, neprocjenjiv osjećaj, ali i rizik i nesigurnost. Kad si negdje zaposlen znaš da ćeš prvog u mjesecu dobiti plaću bez obzira kakav je taj mjesec bio. Ovdje ne znaš, moraš si je sam zaraditi. Sigurna sam da ne bih uspjela da ovo što radim nije moja najveća strast koja na svijetu postoji.

Kad smo kod snova, ako nekome mogu pomoći na njegovom putu – oko pisanja poslovnog plana ili bilo kojeg drugog pitanja gdje bih mogla biti od koristi – javite se na jelena@pyaar.hr.

Oznake: